miss you
Svanulo je jutro. Budi me moja omiljena metal pjesma. U rolete udaraju kapi kise. Hladan vjetar s prozora puse na moj krevet. Pogledam kroz prozor,magla je.. vani je tako hladno najrade bi ostala u krevetu i nastavila spavati. Ali moram u skolu. A tako ne zelim najvise zbog toga sto cu tamo vidjeti njega. I sto cu ga ponovno izbjegavati i sto ce on mene izbjegavati makar je ocito da nas sudbina gura jedno drugome u ruke ali on to ne vidi. Sada se pravim da niti ja to ne vidim. Nevoljko ustaje i odlazim se umiti. U spigli pogledam svoje bljedo lice nanosim maskraju i crnom olovkom obrubim oci.. popravljam svoju crnu kosu,odlazim u sobu oblacim svoje omiljene uske crne traperice i usku bjelu majcu..Svidalo mi se kako izgledam. Uvjek mi se svida kako izgledam.. pogled mi pada na sat i razvezanih starka trcim na bus. Nazalost neizbjezno je da ga ne bih vidjela tamo. Izbjegavam ga i on mene izbjegava. Tek tu i tamo ga pogledam krajnickom oka.. on mene isto tako. Mogla bih se ponovno sprijateljiti s njim. Ali ne zelim. Jer znam da ako mu se ponovno previse priblizim da ce ponovno banuti iskra izmedu nas i onda se odjednom ugasiti i on ce me ponovno povrjediti. A to ovoga puta u ovakvom stanju to ne bih mogla izdrzati. Uostalom imam drugoga.. on ima drugu.. Kaze da je voli iako.. Mah neznam.. To mi se samo tako cini jer ja kazem da isto tako volim toga drugoga,a ustvari mi ni najmanje nije stalo do njega. Ma on nju voli. Mislim da je voli. Iako nisam sigurna u to. Neznam zasto. Jos uvjek me prati ona glupa misao da mu je stalo do mene. A znam da nije. I sam mi je to rekao da mu nije stalo i to na tako ljepi nacin:"ti mene voli, ja tebe ne" jos uvjek me sve steze i zaboli u grudima kada se sjetim te poruke. MAH ne volis me. Volis nju. I zasto se onda ja i dalje zapitam dali ti je stalo do mene kada znam koji je odgovor. MAH kako god bilo tu sam i sretna sam. Barem tako izgleda. Mogla bih jos puno toga opisati. Ali neke stvari jednostavno ostave bez teksta. Biti cu sretna. Odlucila sam tako. Biti cu sretna. Uvijek. <3
Mimi falis mi..jebeno mi falis =((((.... *Law you*
Trebutačno mrzim ljude,ulicu,svoju sjenu.. Svjet. Više niti neznam kaj ja želim od života. Dosta mi je svega! Ama baš svega. Kad god nešto dobro krene uvijek sve "padne u vodu". Svaki puta mi je tako i onda jednostano izgubim volju. Ponekad se i nastavim truditi ali to nikamo ne vodi. Ponekad mi se čini da padam sve dublje i onda jednostavno odustanem. Izgubim volju za sve. Za život.. Moj problem je kaj se ponekad previše otvorim prema nekim osobama koje to ne shvačaju i onda mi zabiju nož u leđa. I ko da to nije dovoljno počnu me i starci maltretirati i onda nikako da stanju. Đizus pa ko ne bi poludio?! I onda se osvrnem na sve svoje poraze i jednostavno dignem ruke od svega. Odustanem! I mrzim se zbog toga. Uvijek sam se borila nije mi bilo bitno što drugi govore. Oglušila sam na njihove primjedbe. I još uvijek je djelomično tako. Ali kada ti svaki dan čak i tvoj najmanji poraz nabijaju na nos jednostavno više nemožeš to zanemarivati. Prenaporno je. Ludiš zbog toga i ako i dalje tako nastave jednostavno pukneš. I postaneš još puno gori nego kaj si bil. Umjesto da nastaviš gurati dalje da se boriš.. jednostavno propadnes i kreneš sve dublje i dublje u ponor. Na kraju ne vidiš izlaz i propadneš. Imam neki strah da će tak biti i meni. Iako se borim.. da borim se makar je jako jako teško ali ne ću im popustiti.. ne,nema šanse da im to dopustim. Al najgore je svaki dan slušati kako ti govore da si nitko ni ništa.. da ne možeš postići ono što želiš.. da si višak u svijetu. I onda se povjeriš jednoj osobi i ta osoba te na neki naćin izda.. i onda ti iza leđa govore kako sve to izmišljaš kako bi bio u "centru pažnje".. a kaj je najbolje ti bježiš od ljudi jer su te previše povrjedili i ne želiš se vezati za nikoga.. i onda čuješ takvu izjavu.. Ma boli me briga za to.. ne trebam druge da o meni sude.. jer imam ja svoje.. glazba,ljubav i ja... to mi je dovoljno...
DADA law ju...hvala ti za sve ^^
Mimi..fališ mi =((..jebeno mi fališ =(((...volim te <3
~Broken~
Tuga.Sto je to tuga?Dal je to ono kada nam se kapljice vode spustaju niz lice zato sto nismo dobili ono sto smo htjeli.Zato sto nam nesto ne pase.
Samoca.Netrebam se zapitati sto je to.Predobro znam sto je to.Stalno imam osjecaj da sam sama.Iako sam u velikoj gomili ljudi.Iako sam sa prijateljima.Imam osjecaj da sam sama.Cak i kada sam sa njim.Osjecam se tako samom.Tako tuznom.Ali sakrivam to.Osmjeh je svakodnevno na mom licu.Izgledam sretno.Ispunjeno.Predivno.Slatko.Simpaticno.
Sretno.I uvjek nasmjeseno.No to je moja maska.Moja predivna maska koju ne skidam.Koju ne zelim skinuti.Jer previse sam se razocala u sve.Svi su me iznevjerili.Nikome ne zelim pokazati svoje pravo lice.Svoje pravo "ja".
Ko sto jedna pjesma kaze:
["cause I'm broken when I'm open
And I don't feel like I am strong enough
cause I'm broken when I'm lonesome
And I don't feel right when you're gone away"]
Ovo su rjeci koje opisuju ono sto zelim reci.Slomljena sam.Potpuno sam slomljena.Slomljena sam kada sam otvorena,kada se otvorim.Kada pokazem svoje pravo "ja",slomljena sam i ne osjecam se dovoljno snaznom.
Malo pomalo gubim snagu i bojim se.Najvise se bojim toga da vise necu moci to podnostiti.Da necu moci izdrzati.Da je sve to jace od mene.Neznam sto,neznam kako no u meni jos uvjek ima malo nade da ces mi se vratiti.Da cemo biti zajedno,da cu napokon biti sretna.Stvarno neznam kako se nakon svega jos uvjek mogu nadati.Stvarno neznam!Mozda zato sto mi to daje snage da izdrzim sve ostalo.Mozda samo zato.A mozda i umisljam.Ali to mi daje snage da nastavim dalje.Da nastavim disati.Ma... ta TUGA me ubija.I uopce neznam zasto ja?ZASTO JA?!?!?Nisam nista lose napravila,nista.Ja samo zivim.Onako kako mogu.Iako imam osjecaj da ne mogu.Ali ne razumijem ZASTO JA MORAM BITI TUZNA?!?!Nisam ništa skrivila, nisam, stvarno nisam.Ali taj osjećaj koji me prati skroz otkako sam te vidjela kako ljubis drugu.Kada si me ostavio.Taj osjecaj.Nesto neopisivo.Sve se u meni raspadalo.Mislila sam da cu se raspasti.Da cu puknuti.I utjehu sam pronasla u komadicu razbitoga ogledala.Jos uvjek se sjecam te noci kada sam otisla na balkon i razbila ogledalo.Bila je prekrasna noc,pun mjesec,puno zvjeda.Nebo se vidjelo na betonu u komadicima razbitoga ogledala.Cak je i nebo izgledalo kao da place.Sve one zvijezde bile su poput mojih suza.Poput tvojih ociju.Tuga u meni bila je jos jaca.Jos me vise razaralo iznutra i jednostano pukla sam.Uzela sam komadic razbitoga ogledala i na trbuh urezala pocetno slovo tvoga imena.Rana je izgledala duboko.Bilo je puno krvi.Ali za cudo nisam nista osjetla.Ama bas nista.Moja unutarnja bol bila je puno,puno jaca od ove fizicke.I nikako nije mogla stati.Nikako.Htjela sam biti mrtva.MRTVA! I znala sam da u tom trenutku to tebi nebi ama bas nista znaclilo.NISTA!Ja sam za tebe bila samo igracka koju si iskoristio kada ti je bilo dosadno.Ja sam za tebe jedno veliko NISTA!I to me tako prokleto boli i ubija.Jer ti si moj zivot.I stvarno vise neznam kako da nastavim dalje.Jednostavno nemam volje za nista.Pocela sam sve gubiti.Sve me slama.SVE!!Bez tebe.Nemogu.Nemogu bez tebe,sve je tako pusto.Tako prazno.Tako nebitno.Bezbojno.Ti si jedina svjetla tocka u mom zivotu.Sve ostalo je tako.Ma ne mogu naci rjeci da opisem.Jednostavno trebas mi.Volim te!Prokleto jako te volim!I zauvjek cu te voljeti.Iako sam sada sa njim u svakom poljubcu u svakoj njegovoj rjeci zamisljam tebe.Suvise sam tvoja.Kada ce me vise tuga napustiti?Tek onda kada cemo biti zajedno.Ali kako ti kazes.Nikada necemo biti zajedno! =((((((
I never stop loving you
Sjedim skupcena na stolici. Tresem se. Hladno mi je. Pokusavam natipkati nesto sto ima smisla. Nesto sto osjecam. Ono sto stvarno osjecam. Drzim glavu na koljenima,priznajem pomalo me gusi. Ali nema veze. I dalje mislim sto da napisem. Kako da osjecaje pretocim u rijeci. Misli su mi prazne. Pogled mi zastaje na prstenu koji mi je dao. Sjecam se toga dana. Bilo mi je hladno kao i sada,sjedili smo u nekom zadimljenom kaficu a na jukeboxu je trestao neki rock hit. Rekao mi je da me voli. I dao mi taj komad metala. Rekao je da je od srca. Nisam nista rekla,cak ni hvala. Samo sam se bljedo i prazno nasmijesila. Zasto to nazivam komadom metala? Zato sto meni to nista ne znaci. Ama bas nista. Ja njega ne volim. Ne mogu,jednostavno ne mogu. Iako se trudim da ga zavolim. Ponovno se vracam u proslost. Iako ne zelim. Misli mi jednostavno same lete do tebe. Ne mogu te zaboraviti nikako. Bas nikako! Nemoguce! Iako sam sa njim jedan veliki dio mene nedostaje. A to si ti. Kako god pogledam uvijek ces biti jedan veliki dio mene. Moja prva prava ljubav. Moja tuga,radost,bol. Moj zivot. I ne mogu to sakriti. Volim te vise od svega. Stvarno te volim. Prazna sam bez tebe. Potpuno prazna. Nemam osjecaja. Mnogi mi govore kako sam bezosjecajna. I jesam,sada sam to postala. Ti si unistio ljubav u meni. Vise ne vjerujem u nju. Jednostavno ne mogu. A kako i bih? Kada si ti moja ljubav. Moje sve. Ma nijedna poezija,nijedna prica,nijedna rijec ne moze opisati ono sto ja osjecam prema tebi. Najdivnija si osoba koju sam upoznala. Sve mi se na tebi svida. I jednostavno te volim. Bez tebe ja sam nitko i nista. Pusta dusa. Ali isto tako znam da to tebi nista ne znaci. Imas drugu. Ko sto kazes volis je. Ali ja znam da ona tebi ne znaci ni upola ovoliko koliko ti meni znacis. Jer moja ljubav prema tebi je natprirodna. Neprocjenjiva. Neusporediva. Iako mene boli sretna sam zbog tebe,jer znam da si sretan. Barem tako izgledas. I sretna sam sto zivis. Sto postoji osoba poput tebe. Sto postoji moja dusa,moje srce. Stvarno sam sretna zbog toga. Iako me ubija to. Svakim danom sve vise i vise. I samo cekam dan kada to vise necu moci izdrzati. I mrzim se,mrzim se sto imam njega,sto imam drugoga i sto mu dajem lazne nade. Mrzim se sto cu ga povrjediti. Kada ga ljubim sve je tako prazno,kao da ljubim prazno platno. Tu nema osjecaja. Nema nicega. Nebi bilo ko sto kada bih ljubila tebe. Toliko topline,punoce,srece. Nema toga. Sa njim to ne postoji. Nemoguce je. Tebi sam dala svoje srce. I nemogu naci rijeci da opisem ovo sto osjecam prema tebi. Jednostavno ti si moj zivot i volim te. Volim te vise od svega,vise od svog zivota. Da nestanes,posla bih za tobom. Bez razmisljanja. Jednostavno volim te. A tebi to nista ne znaci. Ama bas nista. I nemas pojima koliko to prokleto boli. Koliko me bolis. Mrzim se zbog toga jer. Volim te. A ti to neznas cjeniti. Onih nekoliko dana kada smo bili zajedno. Ma nemogu ni opisati koliko sam bila sretna. Sjecas li se kada smo se prvi puta nasli padala je kisa,bilo je tako prekrasno. Znas sjecam se da je pada i onoga dana kada sam te prvi puta upoznala. Bili smo zajedno na satu gitare. Neznam zasto ali nakon toga sata nisam mogla prestati misliti na tebe. Toga dana zavukao si mi se pod kozu. Tvoj osmjeh,tvoj glas,tvoje ruke. Rascupana kosa. Tvoje bice. Bio si mi tako predivan. Nesto najljepse sto sam do tada vidjela. Predivno nevino bice. Nisam niti bila svjesna toga ali zavoljela sam te. Svakim danom sve vise i vise. I to je preraslo u pravu ljubav. I stvarno vise neznam kako da ti dokazem da te volim,da si mi sve. Da mi trebas. Stvarno ne mogu bez tebe. Sve je tesko. Nista nema smisla. Sve je tako sivo. Bezbojno,bezosjecajno,bezvrjedno. Prazno. Previse prazno. Toliko prazno da me sve boli u grudima. Ne znam kak da ti to dokazem. No ti si moj zivot. Volim te!
20.10.2009. u 17:18 | Reci nekaj pametnog (0) | Print | # | ^~~...I never dreamed that you'd be mine...but here we are..we're here tonight..singin amen I...I'm alive...~~
Sve je bilo super.Bili smo sretni.Voljeli smo se.Ili sam ja u krivu?Nismo se voljeli.Ti mene nisi volio.Sve je samo bila laz.Sve one tvoje rjeci,da ti nedostajem,da me zelis poljubiti.Sve je bila obicna laz.Ti si sada sa njom.I kako kazes volis je,ali ja znam da je ne volis.Ti ne znas sto je ljubav.Ne,ti ne znas voljeti.Sve sto govoris samo su prazne rijeci.Sebican si.I ne maris za nikoga.Stalo ti je samo do tebe samoga.A ja naivna,voljela sam te.Mozda te jos uvjek volim iako nisam sigurna u to.Jer ti nisi ona osoba u koju sam se ja zaljubila.Ti nisi ona ista predivna osoba koja je to bila prije 2 godine.Ne,to nisi ti.To je tvoje tijelo ali dusa nije.To nisi ti!!Ali samo da znas jos uvijek me bole one tvoje rijeci.Bole me uspomene koje su dio mene i koje ne mogu zaboraviti.Nazalost uvijek ces biti dio moje proslosti od koje ne mogu pobjeci.Ne mogu zaboraviti.Ali trudim se.Znas,vise te ne volim.Nasla sam novoga.Predivan je,prekrasna osoba.Sve bi ucinio za mene.Nije kao ti.Ni upola nije kao ti.Ne svidas mi se vise.Ne volim te.Uspjela sam te preboljeti.Ili se pak opet varam.Mozda te jos uvijek volim kao i onda.I ne mogu si pomoci.Nikada te necu preboljeti.Ti si mi nazalost sve.Kamo god da podem uvjek cu biti tvoja.Jer u ovom svijetu,u ovom trenutku,u ovom vremenu ne postoji nitko tko je vise tvoj od mene.Ne postoji nitko tko te voli vise od mene.Koliko god me ljudi okruzivalo bez tebe ja sam sama.Jednostavno volim te.Ti si meni ona osoba koja se jednom u zivotu nade i nikada vise!!Ne mogu bez tebe.A tebi moja ljubav ne znaci nista.Bas nista.Mah.Sad imam njega.I volim ga.Imam priliku biti sretna sa njih.I zelim tebe zaboraviti.Izbaciti iz zivota.Ali ti mi se uporno i uporno vracas u zivot.Zasto??!??!?!Zasto si ljubomoran na njega sto me ima,a ti me nemas.I ko sto si reko nikada necmo biti zajedno.I da bio si u pravu,nikada necemo biti zajedno.Jer ja vise ne zelim biti sa tobom.Nisi me vrijedan.Pokvarena si osoba i vec si me previse puta povrjedio da bi ti to mogla oprostiti i ponovno si nesto tako dopustiti.Nikada vise!!!
goodbay my lover!!
BITI ILI NE BITI?!
Uvijek su mi postavljali to pitanje,ako ne postavljali,onda sam ga čula. Poznato je. Korišteno posvuda. A opet. Nije istrošeno.
Pa,ne znam na što je Sheakspeare mislio kad je to pisao,ali ja naivno kažem biti. I sve to dok se vlak približavao. A ja sam mirno sjedila na pruzi. Čekajući. Čekajući nešto što nije dolazilo. Ili je? Došla sam na željeznicu,kao i obično. Tražeći. Ljepotu,nadu. Bila sam vidno deprimirana. I dok mi je vjetar sušio suze,a ja gledala u kamen kao da mi je majka rođena,vrisnula sam jer u podsvijesti sam vjerojatno čula vlak koji se približavao. Dala sam na taj način svoj vlastiti obol tišini i trenutku u meni. Ipak,nastavila sam odbijati suočiti se s činjenicom. I vlak je stigao. Izgledao je kao mračna,prazna željezna kutija. –Sanduk,pomislila sam. Tijelom su mi prošli trnci. I iz mojih se usta oteo jedan tihi vapaj. Ili je to bio vrisak. Hrapav i dug. I onda…svjetlo. Još mi je samo prošlo mislima ono isto naivno:Biti...Već sam odlučila. Ostat ću sjediti na pruzi i čekati da vlak dođe. Želim otići. Nemam razloga za život. Ovo nije moje vrijeme. Moram otići. Ionako ću,prije ili kasnije. Bolest mi neće dopustiti da živim koliko želim. Pa čemu onda čekati taj presudan trenutak. Ionako nemam još puno vremena. Prije ili kasnije. Odlučila sam se za ovo prije. Ne mogu ih više trpiti. Dosta mi ih je. Dosta mi je svega. Boli pogotovo. I psihičke i fizičke. Dosta mi je čekanja onog dana kada će moje srce prestati kucati. Dosta mi je toga što mi ništa ne može pomoći. Točnije može mi pomoći. Ali ne žele mi dati. Jer kako kažu,bezopasno je. No ja znam da nije. Osjećam to. Ne znam što bi me sada moglo zaustaviti. Možda on. No nije mu stalo. Tako da mi je svejedno. Svejedno mi je što će biti sa mnom. Nemam više volje da se borim protiv bolesti. Nemam snage. Nitko mi ju ne može dati. Osim njega. No njemu nije mu stalo. Samo sjedim. Sjedim i čekam zagrljaj. Taj hladan zagrljaj smrti. Koji će me uhvatiti prije ili kasnije. Ali dobit će me. Jer nemam snage da se borim protiv njega. Čemu da živim?! Nemam razloga. Dosta mi je toga. A ponajviše toga kako smo svi obilježeni. Prvo je rođenje. Kada napravimo prvi korak u život,zatim slijedi školovanje,potom posao. No tu je i drugo,povremena zabava u životu,poneka ljubav najčešće nesretna. Zatim se stvara obitelj,neka sretna neka ima problema. No tako je to u životu. I nakon svega sretnog ili nesretnog nastupa smrt. Dosta mi je toga. Mrzim to što smo obilježeni. Želim to promijeniti. Ja ne želim biti obilježena. No ne mogu. Ne mogu pobjeći od toga. Jer takav je život. Vlak se sve više približava,a ja još uvijek zatvorenih očiju sjedim i čekam ga. Odlučila sam za ono biti. Prije ili poslije. Odlučila sam. Prije. Ne želim bespomoćno čekati dan kada će moje srce prestati kucati. A to će biti uskoro. Znam to. Osjećam to. Vlak je sve bliže. Prolaze me trnci. I odjednom se pitam. Želim li ja to? Želim li ovako otići? Ma odlučila sam. Zašto se dvoumim? No glas u mojoj glavi neda mi mira. Neprestano mi govori da se maknem. Da još nije vrijeme. Da još nisam završila svoju dužnost. U redu,hmmm BITI ILI NE BITI. Predomišljam se. NE BITI. Ustajem. Odlazim točno sekundu prije svoje smrti. Iskoračim sa tračnica. A iza mene projuri vlak. Odlazim. I malo po malo gubi se zvuk vlaka. Te mehaničke,željezne kutije. Još nije moje vrijeme. Ne dok njega ne dobijem. Dok ga ne dobijem u potpunosti. On mi je posljednja želja. I želim ga imati prije nego što moje srce samo prestane kucati. A to će biti uskoro. Ostalo mi je još nekoliko mjeseci. No dobit ću ga. Makar ne potpuno. Dobit ću ga. On mi je posljednja želja.
...I can wait to see you...
Čini mi se kao da bih mogla napisati roman sada, sada dok osjećam ovu sreću
Čini mi se da osjećam ono nešto. Ono što malo tko od nas osjeća ili je ikad osjetio. Kroz ruku, do glave, niz tijelo, u nožnim prstima...
Teško ću naći riječi za ovo svjetlo što izvire iz tame jer toliko je lijepo, toliko iskreno i pravo. Toliko neopisivo! Svaka riječ je premalo, svaka riječ je ništa. Zapitate li se ikad što je ono kad se smijemo i kad plačemo, ono kad smo sretni i tužni? Ne, jer to je toliko obična, nevidljiva stvar na koju malo tko obraća pozornost.
Čini mi se sada da sve ima smisao, i ono najmanje zrno prašine... Srce mi je premazano onim najslađim i najskupljim namazom, namazom kojeg je najteže naći i kupiti u ijednoj trgovini ispod ovog velikog plavetnila. Donesete li uvijek ispravnu odluku? Odaberete li zlo i kad znate da nije dobro, da nije ono što treba odabrati? Plačete li? Tim suzama isperete li pepeo vaše duše ili izgorite rane svog srca? Ne, jer pretvaranje je postalo stvarnost svakog od nas.
I zbilja, kad se okreneš da pogledaš iza sebe, tragove koje si ostavio, što vidiš? Nešto čime se ponosiš ili?
Vidiš li ponos dragih ti osoba ili samo njihovu bol, poniženje, njihovo pitanje koje visi u zraku - što ti se dogodilo? Vidiš li tihu nabujalu rijeku svojih osjećaja koja je stvorena da zamijeni nekoga? Pitaju li te duhovi tvoje osobnosti - jesi li živa? ili si pogriješila put? Postoje jezera. Pun ih je svijet, ali su nevidljiva. Ta jezera čini izvor rijeka koliko je srca na zemlji, i svaka je duboka i plitka na svoj način.
Jedino je pitanje koliko smo spremni plivati kako bismo stigli na drugi kraj rijeke.
P.S vratila sam se iz bolnice..bilo je ok.....i da dada puuunooo ti hvala kaj si me nagovorila =)) vooliimm tee..
°°san o sreći°°
Bespomocno lezim u krevetu i tupo zurim u plafon.Suze mi umivaju lice.Do mene dopire zvuk njihovih glasova.Svadaju se.Ponovno.I mene navode kao razlog svade.Ponovno.Boli me u grudima.Tableta je popustila.Bolest ponovno prevladava mojim bicem.Sklapam oci i gubim svijest.Budim se,ali ne zapravo.Budim se u svojoj nesvjestici.Ustajem.Pogledom zbunjeno prolazim okolicom i primjecujem da sam u prirodi.Hodam tamnom ulicom.Odjednom kao da dobivam carobni stapic i shvacam da stvari mogu biti bolje.Da mogu biti onakve kakve zelim da budu.Onakve kakve bi trebale biti.Sunce sjaji i pada kisa.Jedna od najljepsih kombinacija kise i sunca.Sunce kapi kise obasjava,kapi izgledaju poput dragulja a iznad oblaka rasprostire se duga.Preljepo je.Jako je malo takvih trenutaka.Zato i jesu dragocjeni.U lokvi vode vidim svoj lik i ne mogu vjerovati.Pa ja se smijesim.Dizem pogled i ugledam njega.Stoji nedaleko od mene,gleda me i smjesi mi se svojim predivnim osmjehom.U soku i nevjerici sa velikim osmjehom na licu trcim prema njemu.U njegov zagrljaj.Ulovi me u zagrljaj i nekoliko trenutaka drzi tik do sebe.Gledamo se.Osmijeh obasjava nasa lica.Cvrsto me stisce svojim snaznim i velikim rukama.Polako mi se priblizava i svojim mekim usnama pronalazi moje.Sreca sije iz nas.Iznad neba duga svjetluca svojim sarenim bojama.Izgleda kao da je poprimila nasu srecu.Ne mogu vjerovati da mogu biti ovoliko sretna.No odjednom sve prestaje.Budim se.Pogledam oko sebe,no to nije moja soba.Naglo potegnem ruku,zapece me.Iscupala sam neku zicu iz svojih vena.Infuzija.To je bila infuzija.Ma k vrapcu ponovno sam u bolnici i shvacam da je ono bio samo san.Prokleta iluzija.Moja sreca ne moze biti stvarna.Samo iluzija.Sreca je iluzija.
P.S...idem u bolnicu i nece me biti 2 tjedna...tak da vam necu moci komentirat...uzivajte pozz
°°so you see...hell's not so bad if you get to keep an angel with you°°
Cujem njegov glas
I samo to cujem u zadnje vrijeme
Cujem i vlastite stope
Koje stalno hodaju u krug
Prekrizenih ruku
Jos uvijek se pitam
Kako bi nam bilo da smo zajedno
Svake noci u mojim snovima si
Nemogu prestat misliti na tebe
Kad zatvorim ocim
Vidim tvoj lik
I s nestrpljenjem cekam dan
Kada vidjet cu te
Pogledom me samo jednom dotakni
Pridimi i reci nesto nevazno
Samo mi pridi
Mi mozemo promijeniti svijet
Mozemo primijeniti sudbinu
Ali bojim se da je to krivo
Tako se bojim da te vise nikada
Vidjeti necu
Ah tugo moja zasto si me stvorila
Zasto mi ga dades a onda oduzimas
Kako da ga sada zaboravim
Tjesim sama sebe ali ne pomaze
Koliko je samo sad pusto
U grudima mojim
Tako sam se nadala
Nadala i zeljela
Vjerovala
Ali sve je to bilo uzalud
Znala sam da nece ali htijela sam
Srce mi je kao ludo skakalo
A sada vise nekuca
Ah tugo moja..
Pusto je
Bez tebe
Previse je pusto
....Volim te....
i miss you..=(
Tako je bolno sanjati te svaku večer...
Tako je bolna sama pomisao na tebe...
Tako boli..
Ljubim njega, kao da ljubim prazno platno..
Prazno platno je reflekcija mojih osjećaja prema njemu...
Ja tebe toliko osjećam tužni moj dječače, toliko te želim da bježim
Bježim jer bojim se sebe
Nije to ljubav, ti si moja OPSESIJA.
Ja sam opsjednuta s tvojim likom.
Bježim jer ako ti se predam, ostat će svijetla sjena mene
Ako ti se predam tu ničeg lijepog ni srcu ugodnog neće biti..
Jer toliko je strasti koja razara, razara moju dušu SAMOM POMISLI NA TEBE!
To tako jebeno boli...
Izgorit ću od želje za tobom...
Ovisna sam o tebi. Tako bi te htjela taknut, udahnut...
Kako da ovo zaustavim..
Ovo se događa samo u filmovima, ovo nije za obične smrtnike.
Ljubim njega..
Samo da pokušam zaboravit...
Samo da mi skrene misli..
A nisam fer, znam...
Ali pokušavam sačuvat sebe, a gorim, gorim za tvojim dodirom, osmjehom, pogledom..
Ja sam ovisna.
Ovisna.
Ovisna o tebi.
Vrijeme liječi rane kažu, ali ne gasi želju.
Ljubim njega..
Nisam fer..znam..
ali pokušavam se spasit.
Izgorit ću kao nikad dosad.
Nije nimalo ugodno.
